Evo nesto od Mese u skladu sa mojim danasnjim osecanjima : " A onda mi je doslo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se vise osecao nadmocan, ni skriven, ozivjelo je nesto nezeljeno u meni. Nije to bila strast, vec mozda gore od toga : uspomena. Na jednu jedinu zenu u mome zivotu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova, nije joj ni slicna, zasto je jedna dozvala drugu, vise me se tice ona daleka, koja ne postoji, dvadeset godina je zaboravljam i pamtim. Dolazi u sjecanje kad necu i kad mi ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni, odakle sad da se javi. Da li zbog ove zene sa licem iz gresnih snova, da li zbog brata, da ga zaboravim, da li zbog svega sto se desilo, da se prekorim? Da se prekorim sto sam ispustio sve mogucnosti i vise ne mogu da ih vratim... Oborio sam pogled, nikad covijek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo sto je proslo. Zasto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona vazna, ta daleka, sjecanje na nju zamenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukcije, i naslo bi se nesto drugo da boli. Ne moze biti drukcije pa da bude bolje u covekovom zivotu " ...